utorak, 4. siječnja 2011.

ŠTO TREBA ZNATI O HPV-U, RAKU GRLIĆA MATERNICE

Općenito o HPV-u

Infekcija Humanim papiloma virusom (HPV) danas se smatra najčešćom spolnom prenosivom bolešću. Infekcije HPV povezane su s različitim promjenama, od benignih bradavica, šiljastih kondiloma pa sve do malignih karcinoma cerviksa, vulve, vagine, penisa i anusa. Infekcija HPV-om u muškaraca je često asimptomatska (ne vidi se „golim“ okom, već putem odgovarajućih tehnika povećanja uz prethodnu aplikaciju octene kiseline), što predstavlja veliki dijagnostički problem. Osim toga, kod muškaraca postoji i problem u odabiru odgovarajuće tehnike uzimanja tkiva za HPV analizu kao i odabiru odgovarajuće tehnike za detekciju HPV-a.

Postoji preko 100 genotipova HPV-a, a njih 50-tak inficiraju spolno mokraćni sustav. Prema promjenama koje uzrokuju, odnosno prema sposobnosti (potencijalu) izazivanja zloćudne preobrazbe virusi se dijele u 2 grupe: niskorizični genotipovi (6, 11, 40, 42, 43, 44, 54, 61, 70, 72, 81, CP6108 i visokorizični genotipovi(16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 56, 58, 59, 68, 73, 82). Genotipovi virusa 6, 11, 42 najčešće su nađeni u spolnim bradavicama i cervikalnoj intraepitelnoj neoplaziji I (CIN I). Smatra se da je sposobnost izazivanja zloćudne preobrazbe ovih genotipova virusa nizak, dok se HPV visokog zloćudnog potencijala najčešće nalaze u invazivnom karcinomu pločastih stanica vrata maternice.

Rizik od zaraze HPV-om spolnim putem je oko 80 %. Smatra se da je 50 % rizik od infekcije već nakon jednog nezaštićenog spolnog kontakta sa zaraženim partnerom. Stupanjem u spolne odnose, 44 – 69 % osoba dolazi u dodir s HPV-om. Smatra se da 91 % osoba razvije prolaznu, klinički neznačajnu zarazu HPV-om, što znači da će većina u određenom vremenskom razdoblju postati HPV negativna. Imunološki sustav ima vodeću ulogu u određivanju tijeka HPV infekcije, tako da je u većini slučajeva sposoban eliminirati infekciju, kako dugotrajna perzistencija virusa ne bi dovela do nastanka karcinoma. Oko 10 % osoba razvit će perzistentnu infekciju HPV-om, te će ostati inficirana sljedećih nekoliko godina. No, na sreću, samo maleni postotak inficiranih HPV-om ipak razvije visoki stupanj prekanceroza i/ili karcinom. Smatra se da postoji mala mogućnost nastanka karcinoma iz prolaznih infekcija HPV-om jer postoji veliki period latencije, koji ponekad iznosi čak i do desetak godina.

Vrijeme od kontakta virusom do pojave prvih kliničkih promjena je između 3 tjedna do 8 mjeseci, no opisani su slučajevi pojave klinički vidljive bolesti i nakon 10-tak godina. Nakon liječenja kliničke genitalne HPV infekcije, u 45 % bolesnika nađe se latentna infekcija, dok 67 % bolesnika ima kliničke recidive.

Oblici HPV genitalnih infekcija

Infekcije HPV-om mogu biti klinički vidljive, ili pak mogu biti takve da se ne vide na liječničkom pregledu (subklinička infekcija), no vidljive su nakon premazivanja 3 – 5 % octenom kiselinom uz primjenu kolposkopske tehnike. Latentna infekcija je karakterizirana prisutnošću HPV DNA u tkivu, dok je virus odsutan u kolposkopskim (peniskopskim) i histološkim nalazima, a otkriva se HPV DNA detekcijskim metodama. Najčešći oblici bolesti jesu izrasline na koži ili na sluznicama, koje se obično označavaju kao spolne bradavice ili kondilomi; takvi kondilomi mogu biti šiljasti, ravni, papularni, te u obliku keratotičkih genitalnih bradavica. Ponekad su kondilomi osobito veliki, te se u takvim slučajevima govori o gigantskim kondilomima. Ostali pojavni oblici bolesti jesu: epidermodysplasia verruciformis, bovenoidna papuloza, erythroplasia Queyrat, Morbus Bowen, posebna oštećenja vrata maternice (CIN - cervikalna intraepitelna neoplazija), vagine (VAIN -vaginalna intraepitelna neoplazija), vulve (VIN - vulvarna intraepitelna neoplazija), perinealnog (PAIN - perinealana intraepitelna neoplazija) i perianalnog i analnog područja (AIN - analna intraepitelna neoplazija), penisa (PIN - penilna intraepitelna neoplazija), te maligni tumori (karcinomi spolovila).

1 komentar: