ČITANJE MISLI MOŽE SE NAUĆITI

SASVIM PRIRODNA STVAR
Čitanje misli za početnike

Imali mi to iskustvo ili ne, psiholozi tvrde da je čitanje misli sasvim uobičajena sposobnost. Dapače, kažu da je koristimo svakodnevno, samo toga nismo svjesni.

28.01.2010 | INTIMA

Razumijevanje tuđih misli i osjećaja, u stvari, nije neka mistično-apstraktna pojava, nego temeljna ljudska sposobnost, nazvana empatičko miješanje. „Ta pojava može dati zapanjujuće precizne informacije, da djeluje kao telepatija“ piše profesor psihologije William Ickes u svojoj knjizi „Svakodnevno čitanje misli“. No, objašnjava da je ta pojava toliko integrirana u čovjekovu svakodnevicu da je mnogi niti ne primjećuju, jer je uzimaju zdravo za gotovo. U toku svog istraživanja, Ickes i njegovi kolege su otkrili sposobnosti koje prirodno talentirani empatični zapažaoci lako koriste, a koji mitovi o čitanju misli su pogrešni. Zbog toga je neke osnove dobro imati na umu, jer pomažu čovjeku da bude socijalno uspješniji.

1. Skriveni razlozi: Prema Ickesu, ključan faktor u cijelom procesu nije nečiji urođeni talent za čitanje misli, nego čitljivost, odnosno otvorenost druge strane. Zbog toga je jedan od glavnih razloga neuspjeha komunikacije te otkrivanja toga što netko misli upravo čovjekova nesposobnost da procjeni ima li neka druga osoba razlog zbog kojeg ne želi da drugi znaju kako se osjeća. Ukoliko je tako, treba odustati od nastojanja da se shvati što misli, jer se mentalni „zid“ ne može probiti.

2. Vlastita percepcija: Važno je znati da naše vlastite misli i osjećaji formiraju našu percepciju te utječu na poruke, tumačeći ih u sladu sa svojim stanjem. Dakle, osoba koja se osjeća preplašeno, nečije će ponašanje percipirati iz te perspektive, gledajući kroz boju svojih „naočala“. Zato se dobro uvijek zapitati postoji li i alternativno objašnjenje tuđeg ponašanja.

3. Bliskost ne garantira točnost: Činjenica da ste s nekim bliskim ne znači da točno interpretirate njegove misli. Dapače, često ste samo subjektivniji. Jednako tako, to što ste u dugom ljubavnom ili prijateljskom odnosu da znate sve o nekoj osobi, ne znači da više ne trebate razgovarati. Ickes je ustanovio zapanjujuć fenomen: što su ljudi bliži i intimniji te što se duže znaju, to im je teže čitati misli jer nisu objektivni u trenutku, nego često prosuđuju na temelju već fiksirane slike o drugome. Kako ne biste upali u tu zamku, najbolje je ne pretpostavljati da znate što vaši bliski misle, odnosno zapitati se dvaput oko svoje procjene.

4. Zajednički jezik: ovo je jednostavno s prijateljima – obilje internih fora i fraza podrazumijeva cijeli paket događaja i ljudi koji se dobro poznaju znaju na temelju jedne riječi cijelu povijest nekog tuluma. No, tako ne funkcionira s novim osobama u životu. Da bi njih vremenom „pročitali“, potrebno je uzajamno upoznavanje korak po korak, odnosno iz pitanja u pitanje da vidite kako na određene stvari reagiraju emotivno i mentalno.

5. Bez forsiranja: Nekada je dobro ne znati sve što je na tuđem umu. Postoje delikatne teme o kojima ljudi nisu spremni razgovarati, a u slučaju da su natjerani, reagiraju iz afekta, i obično kasnije svi žale zbog toga i imaju šteta. Stoga, kad osjetite da je negdje „minsko polje“ u komunikaciji, ne forsirajte, nego ga zaobiđite.

Tri trika

• Da razotkrijte lažljivca, tražite ga da jednu te istu priču ispriča više puta, no drugačijim redoslijedom događaja. Ljudi, naime, laži vješto pričaju linearnim redoslijedom, ali kada im pobrkate tijek, izgube se, što nije slučaj kada govorite istinu.

• Da točno percipirate što netko misli i osjeća, gledajte ga u gornji dio glave: primarne emocije se iskazuju u području oko očiju.

• Obratite pažnju na „smrzavanje“: kad ljudi percipiraju nešto što ih preplaši i za što misle da ih može dovesti u probleme, na tren im se lice „smrzne“.