Pripitomljavanje mačke dogodilo se prije kojih 10 000 godina. Najraniji dokaz koji ukazuje na pripitomljavanje mačke pronađen je 1983. godine na Cipru. Arheološko nalazište koje datira iz 7500. godine prije nove ere sadržavalo je kostur čovjeka s kojim je ceremonijalno sahranjena neka vrsta mačke. Pošto mačke nisu autohtona vrsta za Cipar, pretpostavlja se kako se radi o pripitomljenoj ili barem ukroćenoj verziji.
Nakon piramida i olovkom oslikanih očiju, gotovo ništa ne budi više pažnje i tajanstvenosti od staroegipatske fascinacije mačkama.
One nisu bile samo najpopularniji kućni ljubimci, već je njihov status bio onaj svete životinje, sve do najcjenjenijeg božanstva kao nijedno stvorenje prije.
Mačke pripitomljavaju stare Egipćane
Iako nitko ne zna točno vrijeme, znamo da je mačka bila udomaćena u Egiptu oko 2000 pr.n.e., te da su većina suvremenih mačaka ustvari potomci mačaka drevnog Egipta. jedan od razloga zašto se ne zna točno vrijeme pripitomljavanja je taj da Egipćani nisu pravili razliku između divljih i pitomih mačaka u njihovom opisu. Postojala je jedna riječ za mačku: miu ili mii, što je značilo "ona koja mijauče".
Pa kako se desilo pripitomljavanje mačaka?
Prema arheolozima, psi su ,povezani s lovom, ustvari bili pripitomljeni tisućama godina prije. Ali mačke, pošto bijahu distancirane, aristokratska stvorenja zbog čega su im se divili, su očito trebale neko dulje vrijeme za potpuno prijateljstvo sa starim Egipćanima.
Moderna egipatska divlja mačka: Pješčana mačka
Vjerojatno jedna od predaka moderne mačke
Postoji mačka poznata kao afrička divlja mačka (Felis silvestris libyca)-jedna od najbližih divljih srodnika moderne mačke. Veća je od prosječne domaće mačke današnjice. Mačkino žuto-sivo krzno, dugi zašiljeni rep i prugaste oznake, tako joj omogućavajući idealnu kamuflažu među stijenjem i pijeskom pustinje. Ova mačka je poznata kao predator- lovac male divljači- prije nego strvinar. Druga mačka potekla iz Egipta je močvarna ili šumska mačka-(Felis chaus), ali ipak je divlja mačka ta za koju se vjeruje da je "pripitomila Egipćane".
U selima, najveća opasnost egipatskim kućanstvima bile su brojne zmije otrovnice, štakori i miševi, koji su napadali zalihe hrane u kućama i seoskim žitnicama.
Divlja je mačka >, pretpostavlja se, zalutala u sela i izlovljavala štetočine, tjerajući ih. Lako je zamisliti zahvalne Egipćane koji ostavljaju ostatke hrane kako bi ohrabrili divlje mačke u njihovim pohodima. Stvorila se simbioza i veza između životinje i čovjeka. Zatim su mačke našle svoje mjesto u egipatskim domovima, provodile su tamo neko vrijeme, dozvoljavale da ih se pripitomi i uzgajale mačiće u ljudskoj okolini. Čim su Egipćani počeli snabdijevati mačke hranom, tako značajno mijenjajući njihovu prehranu i uzgajajući ih radi posebnih karakteristika, mačke su bile pripitomljene. bile su savršeni ljubimci- zaigrane, inteligentne, odane i pomagale su seljacima koji su održavali život u starom Egiptu.
Slike u grobnicama, na kojima su prikazane mačke kao dio obiteljskog života, počele su se pojavljivati u Novom kraljevstvu- oko 500 godina nakon prvih pokušaja pripitomljavanja. Ali najdirektniji dokaz pripitomljavanja dolazi iz grobnica mumificiranih mačaka, oko 1000 pr.n.e (kasno faraonsko razdoblje). To su najvjerojatnije udomaćene mačke iz običnih kućanstava ili hramskih mačnjaka; ne bi imalo smisla prolaziti kroz toliki trud za umrle divlje životinje.
Dopadljiv ljubimac i pomoćnik
U vrijeme Novog kraljevstva (1540 do 1069 pr.n.e.), nađene su mnoge scene u grobnicama, koje su počele prikazivati mačke kao dio svakodnevnog života. Stari Egipćani su vodili svoje mačke na lovačke izlete, posebno u močvare gdje su mačke bile dresirane da pronađu i donesu perad ili ribu. Još jedna uobičajena scena s grobnih fresaka je mačka koja sjedi ispod stolice na kojoj sjedi žena, što je pokazatelj da je mačka postala sastavni dio obiteljskog života starih Egipćana.
Brojni egipatski roditelji su davali imena djeci po mačkama, posebno kćerkama. Neke djevojke su bile nazvane Mit ili Miut. Mumija petogodišnje djevojčice zvane Mirt je pronađena u Deir el-Bahri u hramu kralja Mentuhotepa.
Mačke su također cijenjene i zbog svojih misterioznih i praznovjernih osobina. Postoji mit koji govori da su Egipćani jednom dobili bitku radi mačaka. Borili su se sa stranom trupom i baš u vrijeme napada stranaca egipćani su oslobodili tisuće mačaka na prvoj liniji. Vidjevši juriš tih zastrašujućih stvorenja, strana vojska se povukla u panici.
Mačke- svete životinje
"Progres mačke u egipatskoj religiji prilično fascinantan i u mnogim aspektima neobičan," piše Jaromir Malek, autor "Mačke u starom Egiptu". "Za razliku od nekih drugih životinja, mačka nije bila prvobitno povezana sa važnim lokalnim božanstvom na početku egipatskog vremena. Nikad nije postigla ´službeni´ status koji bi joj omogućio postati punopravni član božanske zajednice susretane na zidovima egipatskih hramova. Unatoč tome, mačja popularnost na kraju je nadišla onu bilo koje druge životinje i dostigla daleko izvan granica Egipta."
Najstarija zabilježena mačja božica zvala se Mafdet i opisana je u tekstovima piramida kao ona koja ubija zmiju svojim pandžama. Ali najpoznatija mačja božica na svijetu, prvo štovana od starih Egipćana bila je Bastet (također znana i kao Bast, Pasch, Ubasti) i lavljeglava Sekhmet.
Bastet je često prikazivana sa tijelom žene i glavom domaće mačke. Bila je povezana s Ra-ovim okom, djelujući u moći boga sunca. Egipćani su toliko voljeli Bastet da je postala kućno božanstvo i zaštitnica žena, djece i kućnih mačaka. Bila je i božica izlaska sunca, muzike, plesa, užitka, kao i obitelji, plodnosti i rađanja.
Njena tobožnja zla dvojnica bila je božica Sekhmet koja je predstavljala destruktivnu snagu mačje božice.Poznata je kao božica rata i pošasti. Ali unatoč tome ju je pripitomio Ra (koji ju je navodno napio), pa je na kraju postala moćna zaštitnica ljudi. Zajedno, Bastet i Sekhmet predstavljale su ravnotežu sila prirode.
Mačke su se počele pojavljivati na svakodnevnom predmetima. Postojale su zlatne mačke na prepletenim narukvicama, mali zlatni privjesci u obliku mačke, mačje amajlije izrađene od steatita za ogrlice i prstenje. Žene su se ukrašavale i šminkale držeći ogledala s mačkama na drvenim drškama, te na kozmetičkim posudama. Najbolje je to što su i obični ljudi mogli uživati zaštitu mačjih božica kroz nihove amajlije na odjeći ili oko vrata, ili na ušnim resicama. Mačke su imale ulogu i u tumačenju snova. U jednoj antičkoj knjizi o snovima, kaže se da će čovjek imati dobru žetvu ako ugleda mačku u snovima.
U kasnijem razdoblju egipatske povijesti, popularnost mačke se povećala; i mnoge brončane statuete mačaka su izrađivane; najviše ih je bilo namijenjeno svetištima ili grobnim namjenama. Mnoge su imale probušene uši sa srebrnim ili zlatnim naušnicama. Oči su im bile izrađene od umetnutoga kamenog kristala ili sličnog neprozirnog materijala. Stari Eipćani smatrali su žensku mačku dobrom majkom, te je bilo otkriveno nekoliko statua majki mački sa mačićima.
Mačku su jedno vrijeme toliko cijenili, da je kazna za ubijanje mačke- čak i slučajno- bila smrt.
Mačje svetkovine
Zasigurno najveća počast mačkama bili su kultovi i slavlja starih Egipćana, posvećenih Bastet. U sjevernom Egiptu, oko 3200 pr.n.e., izgrađen je grad Bubastis. Ovo je bio centar obožavanja božice Bastet, što ustvari znači "ona koja dolazi iz Basta". Jednom godišnje, oko 31. listopada, desio bi se festival Bastet, sa stotinama i tisućama ljudi koji su hodočastili u Bubastis i druge drevne gradove, uključujući Memphis. Bilo je pjevanja, vina i razularenog ponašanja. I kako je večer završavala, bilo je i molitvi Bastet, popraćenih muzikom i tamjanom.
Bubastis je uništen od Perzijanaca 350 pr.n.e. Ali njegovi najpoznatiji stanovnici ne žive samo na ulicama Kaira i selima ruralnog Egipta, već po cijelome svijetu. Kroz običnu domaću mačku, drevni Egipćani su dostigli najneobičniju misiju- besmrtnost.
Nema komentara:
Objavi komentar